+387 33 236 118
Početna → Često postavljana pitanja
Šta su dentalni implantati i od čega su izradjeni?
Ugradnja anorganskih supstanci u humana tkiva (implantacija) je veoma star postupak. Prije 2.500g zabilježena je upotreba hirurškog konca a zamjena prirodnog zuba vještačkim opisuje se kao najstarija metoda zamjene humanih tkiva vještačkim materijalima. Upravo su dentisti (zubari) bili prvi koji su pokušavali zamijeniti prirodni zubni korijen sa vještačkim. U tu svrhu korišteni su različiti materijali (slonovača, plastika, porcelan, nehrdjajući čelik i u savremeno vrijeme titanijum kao i njegove legure). Radi svoje izdržljivosti, dokazane biokompatibilnosti ubjedljivo danas najbolji je titanijum i njegove legure od kojeg se danas izradjuju svi implantati koji se mogu naći na svjetskom tržištu. Razlikuju se jedino u dizajnu i obliku ovisno od proizvođača.
Kako se obavlja proces ugradnje dentalnih implantata?
Ugradnja (implantacija) dentalnog implantata se u najvećem procentu izvodi u lokalnoj anesteziji. Hirurški zahvat mora biti izveden vrlo nježno tj potpuno atraumatski, instrumentarij kao i svi neophodni materijali moraju biti sterilni i odgovarati strogim zahtjevima preciznosti, a kompletna hirurška procedura se izvodi prema strogim kriterijumima asepse. Ako se ugradnja implantata izvodi pod ovakvim kriterijumima može se stvoriti i održati čvrsta struktura i funkcionalna veza izmedju bioloških i nebioloških materijala (implantata). Hirurški zahvat se odvija u dvije faze – dvofazna metoda. Prva faza implantacije je sama ugradnja implantata a druga faza je otvaranje implantata, nakon čega slijedi protetska nadogradnja – funkcionalna rehabilitacija. Period cijeljenja – srastanja implantata za okolne koštane strukture (oseointegracija) je minimalno za donju vilicu od 4-6 mjeseci a za gornju vilicu od 6-8 mjeseci. U ovom periodu pacijenti se služe sa svojim adaptiranim starim protezama ili se uradi privremeni protetski nadomjestak. Za kvalitetan implantološki rad neophodna je tijesna saradnja izmedju: oralnoh hirurga ( implantologa), protetičara, zubnog tehničara i sestre instrumentarke.
Uslovi za ugradnju implantata? Da li se mogu ugraditi baš kod svakog pacijenta?
Da bi žvačnu funkciju poboljšali ili ponovo uspostavili imamo različite mogućnosti: Izrada standardnih zubnih nadoknada (mostovi i proteze) ili ugradnja vještačkog zubnog korijena (implantata, na koji se kasnije pričvršćuje kruna ili proteza. Implantata se preporučuje kao nadomjestak jednog zuba da bi izbjegli brušenje susjednog zuba. Kod jednostrane bezubosti, za nadoknadu jednog ili više zuba obično se ugrađuju dva ili više implantata; kao sidrište za parcijalnu ili totalnu protezu; kao dodatni nosač u sredini mosta kad imamo veliki raspon između prirodnih zuba. Mnogi pacijenti koji žele ugraditi implantate nakon anamneze detaljnog kliničkog pregleda, mjerenja i analize RTG snimaka dožive veliko razočarenje kad im implantolog saopšti da nisu pogodni za implantaciju. Vilice (gornja i donja ) moraju raspolagati sa dovoljnom količinom kvalitetne kosti u vertikalnoj i horizontalnoj dimenziji. Implantologu pričinjavaju veliki problem u gornjoj vilici sinusne i nosne šupljine a u donjoj vilici, vilični kanal kroz koji prolazi neurovaskularni snop, donjevilični živac, arterija i vena. U toku implantacije vrlo lako može doći do povredjivanja navedenih fizioloških struktura a time i do neuspjeha implantacije.
Koja su to stanja kod kojih se ne preporučuje ugradnja implantata kao na primjer infekcije i oboljenja zubnog mesa?
Kako postoje indikacije za ugradnju implantata tako isto postoje i kontraindikacije odnosno nepovoljna stanja kod kojih se ne preporučuje implantacija. Izmedju ostalih i akutne bolesti upale i infekcije na mekim tkivima (zubnom mesu) predstavljaju kontraindikaciju za ugradnju implantata. Radi bolje informiranosti Vašeg auditorija navodimo još neka stanja kod kojih se nemogu ugraditi implantati: nedovoljan medjuvilični prostor, patološki procesi na viličnim kostima, radijacijska terapija u području vilica, patološke promjene na oralnim sluznicama (hipertrofije, hiperplazije, fibromatoze i drugo), pušenje preko 20 cigareta dnevno, zatim postoje i kontraindikacije i kod sistemskih poremećaja – poremećaj metabolizma, hematološke bolesti, srčane i cirkulatorne bolesti. Endokrini poremećaji, fizičke i psihičke stresne situacije te nespremnost pacijenta da održava strogu oralnu higijenu a to zaključuje implantolog na osnovu kliničkog pregleda i stanja preostalih prirodnih zuba.
Zašto odabrati zubni implantat?
Dentalni implantat treba preporučiti pacijentima:
Koliko često se preporučuje posjeta stomatologu na godišnjem nivou?
Kao mjera prevencije svim pacijentima se preporučuje posjeta stomatologu najmanje dva puta godišnje gdje se prilikom svake posjete vrši detaljan pregled, uklanjanje mekih i tvrdih naslaga ultrazvučnim aparatom za skidanje kamenca te se zubi poliraju profesionalnim pastama. Također se preporučuje i topikalno premazivanje preparatima fluora koji pružaju zaštitu od karijesa u trajanju od 6 mjeseci.
Kada odvesti dijete prvi put stomatologu?
Svjetski standard kao i preporuke Svjetske zdravsvene organizacije te Američke akademije za pedodonciju, govore da prvi posjet stomatologu treba usljediti nakon nicanja prvih zuba, a najkasnije šest mjeseci iza toga. To u prosjeku znači do navršenja prve godine života djeteta.
Time prestajemo govoriti o prvoj posjeti stomatologu do treće godine života. Sve kasnije od toga danas je potpuno neprimjereno.
Prvi posjet stomatologu za dijete mora proći ležerno, u igri i upoznavanju malog pacijenta s okruženjem stomatološke ordinacije.
Dijete treba upoznati terapeuta, na neki način prihvatiti bijeli mantil, stomatološki instrumentarij, reflektor, itd. Kod prvog posjeta svakako se ništa ne radi, a dijete treba osjetiti dobronamjernost pedodonta te sretno i bez bilo kakvog lošeg iskustva otići kući. Takvim pristupom razbija se strah, odnosno ne stvaraju se nikakve predrasude o mogućem neugodnom iskustvu o stomatološkoj ordinaciji.
Drugi, isto tako važan, dio prvog posjeta odnosi se na roditelja.
U razgovoru s roditeljima liječnik dolazi do važnih anamnestičkih podataka.
Važno je saznati pati li dijete od kakvih sistemskih oboljenja (alargije, dijabetes, anemije...), ima li kakve nepodesne navike (dudanje prsta, noćno hranjenje bočicom i sl.).
Edukacijski dio razgovora ide u smjeru važnosti i načina preveniranja zubnog kvara i drugih oboljenja usne šupljine.
Roditelj dobija važne informacije o pravilnoj prehrani, načinu pranja, o preparatima fluora za premazivanje zuba, o uporabi drugih sredstava za održavanje oralne higijene kao osnovne pretpostavke za prevenciju karijesa. Roditelju treba objasniti i važnost redovite tromjesečne stomatološke kontrole, koja omogućuje pravovremenu dijagnozu i terapiju svih patoloških nalaza u usnoj šupljini.
Nakon ovih činjenica jasno je kako ovakav pristup u mnogome eliminira neugodnosti, koje može izazvati posjet stomatologu ako se s njime zakasni. S brigom i savjesti, roditelji uz pomoć stomatologa i preventivnim postupcima, kod kuće i u ordinaciji, učinit će veliku uslugu svom djetetu.
Da li je potrebno popravljati mliječne zube?
Nema nikakve razlike, odnosno ne bi smijelo biti, u važnosti sanacije mliječnih i stalnih zuba. Mliječni zub kao žvačna jedinica ima istu funkciju kao i stalni zub. Stoga njegova privremenost u dječjim ustima ne smije obezvrijeđivati takav zub. Osim što osiguravaju normalnu žvačnu funkciju, mliječni zubi važni su stimulatori za normalan rast i razvoj vilica. Isto tako snažno utječu i na nicanje trajnih nasljednika.
Čuvanjem mliječnih zuba dolazi do normalnog rasta i razvoja vilica, te ne postoji mogućnost redukcije prostora za stalne zube. Kod preuranjenog gubitka mliječnih zuba dolazi do posljedica u stalnoj denticiji, te ortodontskih anomalija koje opet zahtijevaju svoj tretman. Najbolje bi bilo kada dijete ne bi imalo karijes. No ako ga ima nužno je pristupiti njegovoj sanaciji.Važno je da dijete ima dobar kontakt i povjerenje u terapeuta. Kada se karijes otkrije i sanira u početnoj fazi, cijeli je zahvat lakši i jednostavniji i za pacijenta i za terapeuta. Takvi se uvjeti lako ostvaruju kroz redovite tromjesečne kontrole i preventivne postupke kod kuće i Vašeg stomatologa.
Koje su to prednosti cirkonij oksidne keramike i zašto se odlučiti za ove krunice?
Prednost cirkonij oksidne keramike se ogleda u slijedećem:
Još jedna prednost cirkonij oksidne keramike je i ta što su ovi radovi vrlo precizni pogotovo ako se za njihovu izradu koristi CAD/CAM tehnologija (Computer Aided Design/Computer Aided Manufacturing)a to znači da se modeliranje krunica ili mostova vrsi softwerski na virtuelnom modelu tako da je mogucnost greške svedena na minimum.
